Koje su prednosti ostavljanja cigare da sazrije i kako to utječe na okus?

Kad stručnjaci govore o umijeću miješanja različitih duhana i spajanju njihovih okusa, misle na proces koji se nastavlja nakon što cigara napusti tvornicu. Čak i kad izrađivači cigara upotrebljavaju zreli duhan za svoje cigare, okus se s vremenom nastavlja razvijati.

Slično kao i kod dobrih vina, dugotrajna pohrana većine vrhunskih cigara vodi do pozitivne promjene u okusu. Obično je potrebno samo nekoliko mjeseci da cigare doputuju od proizvođača do mjesta prodaje. Mlade cigare mogu još imati jak, neugodan miris nalik amonijaku, koji se obično rasprši u prvih godinu dana nakon što je cigara zamotana. Tijekom dužeg razdoblja pohrane cigare gube tanin i, zajedno s njim, svoj gorak okus; arome postaju naglašenije, okus je zaokruženiji, skladniji, a cigare gube bilo kakvu neželjenu žestinu. Okus je također pojačan aromom i okusom španjolske cedrovine, čiji je utjecaj vidljiviji s vremenom.

Ako duhan koji se upotrijebio nije sazreo do savršenstva prije motanja, dodaje se još jedan aspekt koji čini razdoblje starenja nakon kupnje više nego razumnim. Okus nedavno zamotanih cigara može se još činiti ponešto grubim ili rustičnim. To su dojmovi o okusu koji obično nestaju tijekom sazrijevanja. Uz jako dugu pohranu, desetljećima dugu, smanjuje se jačina cigara. U tom kontekstu, duga razdoblja starenja često se preporučuju za vrlo jake cigare. Za razliku od vina, pohrana na još nekoliko godina ne predstavlja rizik od negativnog utjecaja na okus cigara.

Baš kao što iskusni ljubitelji vina imaju vinski podrum, tako dugogodišnji ljubitelji cigara imaju ormarić za cigare. Pušač cigara, međutim, u nepovoljnom je položaju jer se cigare koje su starjele bilo koje značajno vrijeme rijetko mogu kupiti na tržištu, što čini prostor za dugotrajnu pohranu još važnijim.